Nešto kao dnevnik....samo neredovitije :)

Crtice iz moje mladosti.....mada se i ostarilo :D

09.10.2013.

Curtain closed...

Nikad, baš nikad nemojte posmisliti da svemir nema svoje prstiće u svemu.

I nikad, baš nikad nemojte pomisliti da ta jedna malena željica, tako moguća ali eto vama tako nedokučiva ostaje neispunjena jer je neko gore ljut na vas ili vas mrzi.

 

Neispunjena je samo zato jer željeno i nije baš ono što je najbolje za vas.


I da, kraj je istovremeno i početak.

 

Ljudi moji, stay positive, budite strpljivi, ljubite se i volite i znajte, jednom će sve doći na svoje…baš onako kako spada, baš na svoje mjesto.

 

And…CUT!

24.11.2009.

Guess who's back :)

Nisam odavno bila na blogeru. Imam dosta novog štiva za nadoknaditi, ali ću to polako. Još nam stižu i ovi praznici pa ne bi trebalo biti problema. Dakle, blogove na sunce! 

U zadnje sam vrijeme poprilično učila, danas je prošao taj prvi test koji ima ulogu parcijale, ali nisam baš zadovoljna, tako da se i prije samih rezultata smijem izjasniti kako se ne nadam Bog zna čemu. Ja sam učila onako kako samo i znam, što bi rekli "sa razmjevanjem", a u ovom testu su bile za nadopuniti bukvalne rečenice iz knjige pa je možda moje prepričavanje učinilo iste besmislenima. Vidjet ćemo. Sada me čeka malo spavanja, zaslužila sam vala

Ostalo, ništa novo, ništa specijalno. Kako sam se družila uglavnom s knjigom zadnjih dana, sav moj izlazak je bila kafa između i poslije predavanja.

Od one moje zadnje zbunjenosti prozrokovane nersećom mog dobrog prijatelja bojim se da nije ostalo ništa, ali trebala sam znati da će biti tako. Od onih sam što se lako zanesu budalaštinama. Sa svakim telefonskim pozivom koji smo Lafac i ja izmijenili i sa svakim njegovim "O da, puno sam bolje" ja sam bivala mirnija i ubjeđenija da se, vidjevši ga onako ugrzhanog, u meni, samo,  probudio majčinski instikt, da sam ga poželjela zagrliti, zaštiti ili šta već. Ali da ne trčim pred rudo, možda kada ga vidim ovo dva tri dana ponovo poletim, ali otom-potom  Ne znam čak ni da li bih to voljela ili ne.

Sretan Vam Dan Državnosti, Bajram Šerif Mubarek Olsun ili nek' Vam je sa srećom samo vikend, šta ko već slavi

 

12.11.2009.

Caine...Horatio Caine

Oj, kako sam se lijepo ismijala :) Tačno me grlo boli. Nikad se ne sjetim da baš četvrtkom na RTLu ima ono što bih ja nazvala "Najsmješniji video" (koji je svojevremeno vodio Bob Saget koji je bio moja sipmatija kad sam bila mala. Čudo je koliko mi se ljudi sviđalo u to vrijeme, bilo bi itekako zanimljivije da je i danas tako ). Ali kako nisam neki pretjerani ljubitelj TVa, religiozno pratim jedino Simpsone, uvijek zaboravim da je upravo ta emisija jedan od najboljih lijekova za sve.

No, sada me je mama  zvala pa zajedno odgledasmo zgode i nezgode, i još je mama sve začinila svojim upadicama. Da se kod nas nešto snima i, sihronizira, s mališanima ili zološkim vrtom, ona bi im definitivno davala glasove, presmiješno je to.

I sad sam nekako zrela za kreveta. Sutra me čeka još jedan zanimljiv dan kad je u pitanju faks pa ću stvarno uskoro i da se sklupčam da bih bila svježa i odmorna ( sjetimo se da sam, još, na odvikavanju od trinaestočasovnog spavanja).

I kad sam već kod TV, neku noć nisam mogla zaspati onako do kasna pa sam gledala televiziju i kad ugledah poručnika Carusa ostavila sam naravno. Ali epizoda se završila tako što je neko pucao u njega, damn. Na nekom aerodromu, šta li. Zanima me da li će ekipa iz Majamija ostati bez senzacionalnog skidača naočala koji "razazna otisak prsta na pepelu cigarete sa udaljenosti od 500 metara". hahahaah, on je novi Čak Noris. Odoh baš to naći na netu, kad već nisam u toku.

 

Vozdra

09.11.2009.

Teško meni

Mislila sam da će cijeli ovaj post biti posvećen mojoj zbunjenosti ali ću morati dodati i malo kreveljenja na kraju. I sve zapečatiti konstatacijom da sam jednostavno nagluplja žena na ovome bijelom svijetu (nikad nisam kontala zašto bijelom?!).

Uglavnom, vraćam se kući, nekako su mi oči bile pune suza. Da li je moguće da sam ja zaljubljena u nekoga koga znam godinama ?!neshtokaodnevnik.blogger.ba/arhiva/2009/06/13/2210820

Neću donositi prerane zaključke, kao što rekoh ipak sam zbunjena, možda je situacija samo takva. Uglavnom, vidjela sam ga danas. Drugi prijatelj iz linkovanog, onaj još iz osnovne, pokušao je,  iz samo sebi poznatog razloga, da mi kašičicom daje informacije o ovom drugom, zovimo ga Lafac , i o tome da li je u bolnici, kad je operisan...ja nisam htjela zvati njegovu mamu, znam da je ženi dosta ljudi i sl. Ali, danas me je krenulo: sretnem prijatelja koji mi je dao tačne koordinate da ja nađem Lafca koji je budan i generalno u dobrom stanju. Ništa više nije morao reći, ja sam poletjela preko brda i dolina i stigla na kraj posjete. U meni taj neki osjećaj...ne znam. I poletjela sam prema informacijama, za svaki slučaj da ja provjerim, kad tako dobro poznati par crnih očiju gleda u mene. Ne znam kako sam zadržala suze dok me preplavljavao neki osjećao između leptirića i dragosti i tuge i ovoga i onoga ( napomena samoj sebi: ne zaboravi da je "prijatelj", zovimo ga HIpokrit, stajao par metara, došao je da ga vidi a ja o tome pojma nemam). Zagrila sam ga bez obzira jesam li ga uvrijedila gdje, nisam se mogla kontrolisati, pa sam ga počela napadati i sl. Hipokrit mu ništa nije prenio, a moja dva poziva od 400 propuštenih nisu bila toliko upečatljiva. "Ti si mene prestala voljeti" nisam čula jer je uslijedilo da ga je zvala, i dolazila mu, prijateljica iz razreda, upućeno kao "mogla si i ti". Ona će svoje dobiti poslije (ljubomora je mala riječ), a sa Hipokritom ne želim više imati dodirnu tačku. Izgladiti smo nesporazum, držali se za ruke i dogovorili  da se napijemo hahaah. On onako sladak, neobrijan u starkama sa nekoliko posjekotina, u nečemu što je isgledalo kao "dobro izgledam u pidžami". Jedva sam otišla okrečući glavu od Hipokrita (pogodite ko mi se maloprije javio na msn-u kao ništa se nije desilo), osjećajući se kao da sam se nagutala vrelog kamenja. Sjetila sam se kako sam neki dan čitala u svom, tako prastarom, dnevniku kako su mu ruke drhtale tu i tamo u razgovorima, kako mi je išlo na živce kao bih slučajno primijetila neki značajniji pogled ili ovo ili ono. Nekako smo odrasli, on je postao kuler a ja uplašena srna. Je li on mene zaboravio? I da li će stvarno ispasti da sam ja zaljubljena u njega a on mene već "iskihao"?! Uh...

Pitanja su strujala zrakom u autubosu, imala sam osjećaj da ih svi čitaju, a i odgovaraju, kad ulazi Komšija. Apsolutno je taj čovjek jedan od, možda dva, koji me tjeraju da se kreveljim ko pomahnitala čegrtuša. Vidjela ga dva puta, jednom me odmjerio kao "mala šta ti zijevaš" Nije on ni ušao, ja zaboravila i Lafca i rođenu majku. Vidim on stoji sa Denisom - išao sa mnom u školu, zaobilazim ga u širokom luku. I već sam skontala kako ću da se pozdravim sa Denisom, tako pozdraviti i Komšiju i, zašto ne, pružiti mu ruku da se upoznamo "znam te iz viđenja" ovo ono. Denis kao da me čuo maše mi po izlasku iz busa i ja im prilazim tako srdačno, Komšija kimnu glavom, a ja...zakolutala očima kao "jel ovo ovaj bradati meni", onda se obraćala Denisu nekim piskutavim vriskom pričajući o tupavim stvarima, Komšija spuštene glave, neka je neugdnost, i pozdravi se na pola puta, ode svojim. U pm. Tuko. Ja se tako ne znam ponašati kad mi se neko sviđa da je to toliko odvratno. Još da Denis nije rekao da moramo na kafu bilo bi i smiješno. Dobro, sad mi je malo smiješno, dok sam prepričavala mami. Kako je sve moglo ispasti tako spontano a ne...tuka zaleđena ostaje tuka. Zaleđena.

I zbunjena...ali ne Komšijom.

Duboko ću disati slijedećih dana nadajući se da će ovo u meni smiriti i dati mi odgovore.

 

06.11.2009.

Zašto?

Čemu ovoliki broj kojekakvih grupa na Facebooku? Da li će zaista Bosna i Hercegovina postati cjelovita dražava ako se skupi 10 000 članova (mada mislim da ih je sada i više?), a narodnjaci nestati samo iz razloga jer je nas 5 000 kliknulo na pridruži se grupi. A kakva je svrsishodnost grupe Oni su mi svjedok...nikada više s tobom? I ova grupa u koju sam maločas bila pozvana: I najbolji konj u blato padne i najpoštenija nekada dadne je od kurcijalnog značaja za obitavanje uvijek mi dragog sajta. Grupa ima 12 hiljada i kusur obožavatelja. A kako zaboraviti nadnaravnu ako ti lajkam fotografiju ne znači da se ložim na tebe?!

Najgore do svega je što se ljudi učlanjuju u te grupe, pa svakodnevno primaju kojekakve notifikacije zrele za proučavanje od strane najcijenjenijih psihologa.

Ljudi na različite načine gube vrijeme, ali ne zaslužuju svi medalju. Ovi koji smišljaju sve ove grupe, bome, zaslužuju. Uvijek sam cijenila maštovitost!

Thumbs up! ( <3 Zumreta MawaMaca Karasafilahizaljović <3 likes this  )

 

P.S. O senzacionalnim smiješcima drugom prilikom...I statusima nakon kojih teško dolazim do daha...

05.11.2009.

Nikad da smislim naslov :)

Evo i mene...

Nekako sam najviše zapostavila ovaj blog, uvijek stižem zaviriti na Facebook jer nemam nekakvih velikih poruka tamo ili previše nuđenja nekih prijateljstava tako da se tamo zadrživmcijelih 28 sekundi, onda kucam kucam i kucam odgovore svojim prijateljima vani pa mi bude mrsko otkucati i riječ ovdje.

Danas sam za divno čudo kući, moram priznati da put na koji je otišla moja profesorica godi i meni jer sam se malo i naspavala, a i volim ovo ispijanje kafe uz blogger i sarajevo x.  Napravila sam ja pauzu od faksa i u utorak, ali nije da sam neš pretjerano uživala taj dan. Ja znam da ljudima nateknu oči poslije plača i sve, ali ja sam apsolutno neprepoznatljiva. Tako da, kad sam u utorak ujutro pogledala osobu u ogledalu, uh...da ne bilo "Marsovci sletjeli na područje Sarajeva..." ja sam ostala kući. Liječila sam podočnjake i natekle kapke da bih uvečer malo izašla i stvarno mi je prijalo. Nisam odavno izašla jer me nerviraju i gužve i iste face i ista muzika...sada ili sam malo odmorila pa mi je bilo lijepo ili mi je trebalo dizanje raspoloženja, pa makar to bilo nešto poput Sloge. Sad ionako od Sloga i čuda nema ništa jer počenje učenje. Ustvari već je počelo, sad sam ja jedna od onih koja radi sve na vrijeme a čak sam doživjela da me i zezaju jučer zbog "maksimalne aktivnosti", kako reče asistentica. Ih, nekad se mora početi  

Uspjela sam totalno distancirati Gorana. Naime, izašli smo još jedanput, i nije bilo toliko loše, ali onda je on počeo sa poruka svako 5 minuta i iritantnim prozivanjem. Nikad to neću razumjeti. Zašto bi neko "ring ring" trebalo da me oraspoloži, naročito jer moj mobitel mene potsjeća na to "ring rinh" svako minutu, a nikad mi nije na dohvat ruke. Kada sam mu prošle sedmice počela lagati o svojim kretanjima došlo je vrijeme da se pozdravim s još jednim dečkom u svom životu. I krivo mi je, on je nekako baš imao sve što bih ja stavila na papir, ali ma koliko ja i kasnije pokušala slagati, "onoga nečeg" nema, nije bilo.

Pogledavala sam jednog dečka na faksu, ali kad' sam ja skontala da ga pogledivam on je nestao hahahha. Orlanda nema ni na mapi.

A na kraju krajeva, sad mi je samo moja duša u glavi, od ove muške populacije

03.11.2009.

...

Sjetite se uvijek ljudima reći da ih volite i da su vam bitni u životu.

Moj prijateljej je dobro, i biće, jer je on takav, ništa njemu na put ne može stati. Usudila sam se zaboraviti ga zadnjih dana, možda i mjeseci, ali to se više nikad ponoviti neće. I kad bude u stanju slušati jednu budalu reći ću mu da mi znači više no što može zamisliti, da sam se sjetila svake riječi koje mi je u životu rekao, zafrkavajući me iz zadnje klupe, uvijek sam radi nekog razloga bila pi*ka, i onda bi se ja lafo ljutila a on mi se rugao. A nikad se u životu na njega nisam naljutila. Nikad mu ustvari nisam zamjerila što me uvijek zove i kaže: "Hajde za 5 minuta", a uvijek bih gunđala. I nikad nije bio on ustvari kriv kad bi nas pobjeđivali u bilijaru.

Kakva sam ja, ovo bih sve zaboravila, ali drago mi je da sam sada zapisala.  A morala sam se i isprazniti jer samo se vrtiti u krevetu i sjećati se i nije najbolji izlaz za mene.

Ako ikad izgubim snagu da mu priznam da je moja duša i moje srce, imam dobar potsjetnik. Imala sam vremena u ljudima otkrivati kojekakvu genijalnost, al ' sam zaboravila onu u mojoj neposrednoj blizini. I čim sve bude okej idemo u šoping da probiraš k'o žena, ako treba i napićemo se, samo ozdravi mi ti...

 

Memento immortalis


Stariji postovi

Nešto kao dnevnik....samo neredovitije :)
<< 10/2013 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031

MOJI LINKOVI





Boulevard of Broken Dreams

I walk a lonely road
The only one that I have ever known
Don't know where it goes
But it's home to me and I walk alone

I walk this empty street
On the Boulevard of Broken Dreams
Where the city sleeps
and I'm the only one and I walk alone


My shadow's the only one that walks beside me
My shallow heart's the only thing that's beating
Sometimes I wish someone out there will find me
'Til then I walk alone


I'm walking down the line
That divides me somewhere in my mind
On the border line
Of the edge and where I walk alone

Read between the lines
What's fucked up and everything's alright
Check my vital signs
To know I'm still alive and I walk alone

My shadow's the only one that walks beside me
My shallow heart's the only thing that's beating
Sometimes I wish someone out there will find me
'Til then I walk alone

I walk this empty street
On the Boulevard of Broken Dreams
Where the city sleeps
And I'm the only one and I walk a...

My shadow's the only one that walks beside me
My shallow heart's the only thing that's beating
Sometimes I wish someone out there will find me
'Til then I walk alone...

Leave out all the rest
I dreamed I was missing
You were so scared
But no one would listen
Cause no one else cared

After my dreaming
I woke with this fear
What am I leaving
When I'm done here

So if you're asking me
I want you to know

When my time comes
Forget the wrong that I've done
Help me leave behind some
Reasons to be missed

And don't resent me
And when you're feeling empty
Keep me in your memory

Leave out all the rest


Don't be afraid
I've taken my beating
I've shared what I made

I'm strong on the surface
Not all the way through
I've never been perfect
But neither have you

So if you're asking me
I want you to know


When my time comes
Forget the wrong that I've done
Help me leave behind some
Reasons to be missed

Don't resent me
And when you're feeling empty
Keep me in your memory

Leave out all the rest


Forgetting
All the hurt inside
You've learned to hide so well

Pretending
Someone else can come and save me from myself
I can't be who you are


When my time comes
Forget the wrong that I've done
Help me leave behind some
Reasons to be missed

Don't resent me
And when you're feeling empty
Keep me in your memory

Leave out all the rest
Leave out all the rest

Forgetting
All the hurt inside
You've learned to hide so well

Pretending
Someone else can come and save me from myself
I can't be who you are













MOJI FAVORITI
žena zna
PonekadPomalo
Superpenzioner
izlog jeftinih mladića
Dnevnik izgubljene buducnosti.
Obilježena.
By MosHer
Alter Ego
muzički toblogan
shizika
Bring the system down
another one bites the dust
tisina svira
•●NedoSanjani Snovi Moje Mladosti●•
Čekajući...
Moje skrovište
And may the odds be ever in your favor!
... by Tratinčica
U ime Vremena koje smo nepovratno izgubili
BLOG ZA PAMETNE i one koji ce to tek postati :)
dijetenoci
I don't care
Stranica dnevnika
Male stvari
Magnolija
Zveckanje klikera
.call me B.
Apprivoiser
tajna je u meni skrivena
*¤*Svjedok vremena...*¤*
Find me in the shade of trees...
Let Blesavog Leptira
My life before and after him...
Moja Strana Priče
trening za umiranje
Zagrizi jace,kraj nek bude price.
Pjesma srca moga.
Balašević
Savršeno nesavršena
Osoba A
HaSaudin
Think for yourself.Question authority
...Where do I belong...
Liverpool FC Balkan
Pokušaj oprostiti mi ti, jer ja sebi ne mogu.
♥ZuBoTeHnIčArI♥
A to je ništa. I sve.
Photography by: Naida
ti si razlog za osmijeh ti si razlog srece moje
Vec sam ti pricao to
više...

BROJAČ POSJETA
22241

Powered by Blogger.ba